Sećanje na mog oca profesora doktora Janka Milićevića


         Doktor Janko,legenda za ponos

prof dr Janko Milićević

Janko Milićević je rodjen 23.11.1938. godine u selu Granica,opština Bileća, kao četvrto dete oca Rada i majke Mare Milićević, rodjene Zvijer.Roditelji su se bavili zemljoradnjom i stočarstvom u uslovima koji hercegovački krš dozvoljava.Ti uslovi su bili veoma skromni, ali ljubav koju su pružili svojoj deci bila je bezgranična. Oskudno obučen, često gladan bez obzira na kišu, sunce i sneg, on je počeo osnovno obrazovanje držeći knjigu u jednoj a pastirski štap u drugoj ruci, pored stada koje je svakodnevno čuvao. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Bileći, kao odličan učenik. Nakon, završene gimnazije upisuje studije medicine na Sarajevskom medicinskom fakultetu, polaže sve ispite iz prve godine i nakon toga prelazi u Beograd, nastavljajući studije druge godine na Beogradskom Univerzitetu.

S obzirom da roditelji nisu imali finansijskih mogućnosti da ga školuju, uzima vojnu stipendiju.Po završetku studija, koje je završio u roku, dobija čin potporučnika sanitetske vojske. Medjutim, u vojnoj službi nije radio već se zapošljava u Domu zdravlja u Svilajncu, u službi pedijatrije koja je bila u razvoju. Sredstva koja je vojska uložila u njega uredno je vratio tokom rada. Dao je značajan doprinos razvoju ambulante za dečje bolesti u sklopu Doma zdravlja u Svilajncu, gde je odlukom zaposlenih bio i direktor u jednom mandatu.

Odatle prelazi u Beograd, u Dom zdravlja Vračar, u dečji dispanzer.Postaje načelnik pedijatrijske službe u čijem razvoju aktivno učestvuje.Stručnost, kolegijalnost,originalnost u pristupu deci i roditeljima dovode ga na Univerzitetsku dečiju bolnicu u Tiršovoj ulici, na mesto šefa pedijatrijske ambulante. Sa njim ide i njegova reputacija vanserijskog dijagnostičara, o čemu svedoče neverovatne gužve pred ordinacijom. Slobodno se može reći da je postao i ostao legenda Dečje klinike i čovek zbog koga su pacijenti masovno hvalili kliniku. Uz naporan i odgovoran rad sa mladjim pacijentima, obavljao je i funkciju profesora pedijatrije na Medicinskom fakultetu u Beogradu i Kragujevcu.Njegov rad sa studentima, stažistima i specijalizantima ostavio je trajan trag u njihovim karijerama.Odlaskom u penziju nastavio je aktivnost kojoj je posvetio svoj život i zajedno sa sinom Sašom Milićević osniva Pedijatrijsku ordinaciju Prof Dr Milićević (danas pod imenom „Pedijatrijska specijalistička ordinacija Dr Saša Milićević“), u Mileševskoj ulici broj 14, na Vračaru.

Preminuo je od karcinoma 02.novembra 2011. godine. Janka je nemoguće opisati, to je čovek kojeg je trebalo doživeti. Svi mi koji smo imali tu čast da budemo u njegovoj blizini smo jedinstveni u jednom: neponovljiv čovek i lekar, čiji duh leži u njegovoj porodici, dvojici sinova i troje unučadi, prijateljima i neznanom broju mališana koje je izlečio. Svi mi Milićevići smo više nego ponosni na njega.

6 thoughts on “Sećanje na mog oca profesora doktora Janka Milićevića”

  1. Imala sam tu sreću da me leči Čika Janko.
    Bez filtera, nepogrešivo je uspostavljao dijagnozu, kritikovao roditelje i rešavao sve probleme.
    Trebalo ga je poznavati da bi se zaista shavtilo kolika je bio legenda!!!

  2. Svetlana Tesic said:

    Velika cast mi je sto sam poznavala i radila sa vrsnim doktorom i jos vecim covekom….pfofesor Janko je bio i ostao sinonim za doktora….onog pravog….za coveka…velikog srca…za strucnjaka bez premca….radeci sa njim u Slanom…na Supljoj Steni….naucila sam ono sto ne pise u knjigama….on je lecio coveka a ne samo bolest…kad vidim Sasu kako leci decu sa istim onim zarom …trudom i znanjem ….podseti me na svog oca ….ostavio nam je naslednika kome mozemo da verujmo kao njemu….i da mu poverimo zivot svoje dece i unuka….da vas sreca i zdravlje prati Milicevici

  3. Kakav je to dasa bio. Kad sam bio srednjoškolac, znači pre jedno 37 godina, izlečio mi je hronične sinuse prostom narodnom metodom. Reko mi da ću prve zime da propištim majčino mleko dok ne izbacim iz nosa nešto što je smrdelo na crknutu mačku – i jesam propištao. Rekao mi da posle toga nikad više neću imati problema sa sinisima – i nisam imao.
    I dan danas bez problema na -15C idem bez kape.

  4. To je bio dr za sva vremena. Takav čovek jedan put se radja. Hercegovina se ponosi njime sto je imala takvog coveka i doktora. Pomagao je svima koji su mu se obratili, lecio decu a mnoge spasio od sigurne smrti. Svi kojima je pomogao medju kojima sam i ja neizmerno smo mu zahvalni i pamticemo ga ceo zivot. Zelimo mu da pociva u raju koji je za zivota zasluzio.

Постави коментар

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.